Internet je jedan od najvažnijih aspekata modernog života. Od istraživanja do komunikacija, do financijskih transakcija, cijeli se naš život vrti oko ove digitalne infrastrukture.
Internet je još uvijek relativno nov pa se stoga još uvijek provode studije kako bi se utvrdilo kakvi su učinci ove tehnologije na ljude, njihovo ponašanje, pa čak i na mozak. Možda se pitate da li vam internet zapravo smanjuje rad mozga.
Ideja da nam internet mozak lijeni nije naravno potpuno neutemeljena. Zašto se sjećati činjenica i brojki kad vam je Google uvijek u džepu? Zašto učiti izgled New Yorka, kad nam satelitski navigacijski sustavi mogu dići težak posao?
kako primiti novac s paypala -
U ovom ćemo članku pregledati najnovija istraživanja u vezi s učincima interneta na naše kognitivne sposobnosti.
Što podrazumijevamo pod lijenim?
Za početak, prvo pregledajmo što znači kada koristimo riječ ‘lijen’ u odnosu na rad mozga. Ne, ne govorimo o onim vremenima koja vam mozak govori da ostanete na kauču, a ne da radite nešto produktivno. Govorimo o vašoj sposobnosti razmišljanja, prisjećanja informacija i donošenja logičnih zaključaka bez pomoći.
Na primjer, prije interneta pročitali biste znanstvenu studiju i zadržali važne podatke o znanstvenicima, datumima i broju sudionika. Internet nam omogućuje da prelistavamo takve materijale zadržavajući samo važne dijelove jer se kasnije možete lako vratiti na studij i potražiti detaljnije detalje ako je potrebno.
Iako se možda čini pomalo pretjeranim, postoji mnoštvo studija koje podupiru teoriju da internet zapravo utječe na način na koji naš mozak radi.
Koje su posljedice lijenog mozga?
Štetnija je napast da svoje razmišljanje preusmjerimo na Internet. Lako je razumjeti zašto se ovo čini privlačnim: postoji ogroman kolektivni intelekt koji čeka da ga se prisluškuje (iako s puno detritusa za probijanje), ali istinska razmjera ove lijenosti postala je očita tek s studija sa Sveučilišta Waterloo .
Ovo je istraživanje pokazalo da su sudionici imali mali, ali značajan nagon da sumnjaju u vlastito znanje i potvrđuju činjenice na internetu kada im se pruži prilika da ponovo provjere.
Digitalna amnezija
Želja je nešto provjeriti prije nego što se napravite budalom jedno je, ali postoje i neki dokazi koji ukazuju na to da ćemo se manje truditi truditi se prisjetiti se stvari ako znamo da je sve to pohranjeno negdje drugdje u u oblaku ili na našim uređajima.
Ovo nije svjestan izbor, ali, na nekoj se razini naš mozak jednostavno ne trudi zapisivati stvari na isti način.
Postoje, međutim, druge manje mehaničke i u sebi više optimistične teorije. A Studija Sveučilišta u Wisconsinu iz 2011. godine utvrdio je da su sudionici zamoljeni da ukucaju 40 činjenica vjerojatnije zapamtili djeliće trivijalnosti kad im je rečeno da će dokument biti izbrisan na kraju testa.
Drugim riječima, mozak se zapravo optimizira outsourcingom sjećanja, umjesto da slabi. Zapravo, drugi dio studije otkrio je da su se sudionici vjerojatnije sjećali mjesta računalne mape koja sadrži činjenice, a ne same činjenice. Depresivno, ali učinkovito.
Naravno, postoji škola mišljenja koja kaže da je ovo samo produžetak onoga što smo uvijek radili - oblik transaktivnog pamćenja, gdje grupe dijele sjećanja. Ne trebam se sjećati rođendana svojih rođaka, jer ih moj suprug poznaje - takve stvari.
Psiholog koji je 1985. godine iznio hipotezu o transakcijskom pamćenju, Daniel Wegner, rekao je za Harvard Magazine da vjeruje da je internet postao prošireni - i posebno spoznatljiv - dio ovog kolektivnog društvenog pamćenja: Mi na neki način postajemo dijelom interneta. Postajemo dio sustava i na kraju mu vjerujemo.
pričekajte da ubijete vremensko ograničenje aplikacije 10
Kognitivno iskrcavanje
To je u redu za čvrste činjenice koje ste sami predali - na primjer, kada je rođendan vašeg rođaka na Googleovom kalendaru - ali što ako se oslanjate na tuđe znanje? U teoriji imamo zdravu razinu nepovjerenja u ono što nam internet govori, s nevjerojatnih 98% ljudi koji ne vjeruju Internetu kao izvoru podataka prema jednom istraživanju iz 2012 , ali znamo da nas čak i informacije u koje nagonski vjerujemo mogu natjerati da sumnjamo u sebe.
Kognitivno iskrcavanje slično je digitalnoj amneziji po tome što naš mozak učinkovito koristi internet kao vanjski tvrdi disk. To znači da u mozak jednostavno ne pohranjujete onoliko podataka koliko biste mogli.
Na primjer, kada se trebate sjetiti recepta, mogli biste zapamtiti svaki sastojak i upute za kuhanje. No, s tako blizu interneta, ovo nije potrebno raditi. Označili ste recept kao knjižnu oznaku i zato se ne sjećate detalja niti kako ga napraviti.
U jednom Studija 2016. godine , oni koji su koristili internet za odgovaranje na jednostavna pitanja loše su se pokazali u drugim fazama studije gdje nisu koristili internet. To bi moglo ukazivati na to da nam korištenje interneta čini mozak lijenim. U teoriji, oni koji češće koristimo Internet da bismo odgovarali na pitanja smanjili smo sposobnosti rješavanja problema.
Ovo je slično druga studija to ukazuje da će se ljudi manje vjerojatno sjećati detalja izloženih predmeta u muzeju ako su imali digitalni fotoaparat za slike.
Strahovi od kognitivnih opterećenja povezanih s internetom su da ljudi koji se češće koriste internetom ne vjeruju vlastitom mozgu i stoga se čak i najosnovnije znanje oslanjaju na vanjske utjecaje.
Možete li se koncentrirati?
Potom slijedi koncentracija: napisano je mnogo o utjecaju interneta na našu sposobnost da izbjegnemo smetnje i koncentriramo se, ali velik dio toga je anegdotan. U širem smislu, i drugi bi čimbenici mogli biti jednako odgovorni za naš kolektivni nedostatak fokusa.
Internet nam pomaže učiniti jedno iznad svega; uštedite vrijeme. Nažalost, također nam pomaže da višestruko radimo na takav način da niti jedan zadatak ne privlači našu punu pažnju. Ipak, toliko smo navikli raditi više stvari odjednom (na primjer gledanje televizije i pisanje seminarskog rada) da ne naučimo onoliko koliko smo mogli.
Jedna posebno fascinantna studija otkrila je to pripadnici namibijskog plemena Himba koji su se nedavno preselili u urbana naselja imali su daleko slabiju razinu koncentracije nego njihovi suvremenici koji su održavali svoje tradicionalno ruralno postojanje.
Nicholas Carr, autor knjige Plićaci: Što Internet čini našim mozgovima, računa da se mnogo toga može poništiti provodeći više vremena izvan interneta, a plastičnost našeg mozga sugerira da bi to trebalo imati utjecaja. No, u društvu koje se toliko oslanja na povezanost, postoji li doista ikakva prednost u borbi protiv načina na koji se naš mozak prilagodio našem digitalnom životu, osim krhke nostalgije?
Možda i nije, iako kao i kod gotovo svega s mozgom, enormna količina ostaje nepoznata, čak i ako se čini da je korištenje interneta kao dodatne memorije u redu i sjajno. Sada nitko ne zna kakvi su učinci ovih alata na logično razmišljanje, podsjeća nas Wegner.
